ZAKCLJUCCI MEDUNARODNOG KONGRESA

“KARITAS I VOLONTERSTVO U III TISUCLJECU”

ODRZAN NA KATOLICKOM FAKULTETU SAN ANTONIO (UCAM) Murcia - España

Od 22. Do 24. Veljace 2002.

Organiziran u Suradnji sa Papinskim Savjetom Cor Unum

Murcia, 25/2/2002

Tokom tri dana, Katolicki Fakultet San Antonio (UCAM) je potaknuo, zajedno sa papinskim Savjetom Cor Unum za ljudsku i krscansku promociju, jedan od najvaznijih dogadaja u zadnjem vremenu s obzirom na promociju dobrovoljstva i na reivindikaciju, nikad dovoljno objasnjena – jer se ne cini s tim ciljem – sociokaritativne akcije koju Katolicka Crkva razvija na pet kontinenata. Tisuce osoba su ucestvovale na ovom kongresu, bilo fizickim prisustvom, preko Interneta ili na zavrsnici zajedno sa mnogobrojnim Lurdskim dobrovoljcima. Direktna emisija preko Interneta okupila je oko 600 promatraca iz Spanjolske, Italije, Meksika, Kolumbije, Kostarike, EUA, Argentine, Perua i Dominikanske Republike. Ovome trebamo nadodati priopcenja pristigla na UCAM iz cijelog svijeta preko elektronske poste.

Predsjednik UCAM, José Luis Mendoza, navijestio je kao prve plodove ovog kongresa, konkretne simbole kao ekonomska pomoc Argentini od strane UCAM i pokretanje, zajedno sa Cor Unum, prihvatilista za napustenu djecu u jednoj od zemalja pravoslavne tradicije. ZAKLJUCCI

1.-Posljednjih godina na cijelom svijetu fenomen dobrovoljstva se razvio na zadivljujuci nacin. Ovaj razvoj je nasao posebno mjesto medu mladima, manifestirajuci kapacitet mladih za upoznati, zeljeti i prenijeti dobro po cijelom svijetu. Mladi pokazuju veliku senzibilnost na nepravdu, i snaga njihovih kompromisa nas zadivljuje. Snazan dokaz za to jest, kako se je reklo na ovom Kongresu, vaznost koju je zadobila solidarnsot medu novim generacijama, koje vide u pomoci potrebnom veliko dobro koje trebamo stalno naglasavati i uvesti u socijalnu strukturu svijeta.

2.- Dobrovoljstvo je plod slobodnog cina milijuna osoba koje odluce posvetiti dio svog vremena, to jest, svog zivota, poboljsanju situacije osoba u teskocama. Jest, dakle, veliko svjedocanstvo dragovoljne inicijative, koja nas duboko raduje u jednom ponekad previse individualistickom svijetu.

3.- Ipak, takoder se moglo vidjeti preko svjedocenja i izlaganja koja su nas pratila, da se rad ucinjen od dobrovoljaca vidi ponekad otezan od strasne efektivnosti nepravde, marginacije, trpljenja,...definitivno, od zla. Ponekad navire ocajanje u duhovima pred prisustvom zla, koje se pokazuje mnogo superiornije od nasih snaga i ciji uzroci su toliki i tako teski za otkloniti. Nije cudno da, kada ne nalazimo uzviseniji smisao u nasem djelu, nas salijetaju sumnje u njegovu vrijednost i nastupa gubitak pocetnog zanosa.

4.- Usprkos tome, krscanski dobrovoljac zna da je eventualna pobjeda zla takva samo na izgled. Zna to jer korjen krscanskog dobrovoljstva se nalazi u Kristu. Vjernici poznaju Gospodnje Usksnuce, poznaju duboku pozitivnost koja se nalazi u samoj stvarnosti i da je njen razlog Ljubav Bozja objavljena u stvaranju i u povijesti. Dubina smisla koja se nalazi u osnovama krscanskog dobrovoljstva je njegova glavna snaga, jer vjernik zna da pokazuje, sa svojom rijeci i svjedocanstvom, spasiteljsko prisustvo Bozje Ljubavi.

5.- Stupovi krscanskog dobrovoljnog djelovanja su, prema tome, dva: Ljubav Isusova koji je dao svoj zivot za svoju bracu, i to je ucinio po dragovoljnoj inicijativi; i pobjeda Bozje Ljubavi nad smrcu (zlo nad zlima).

6.- Mogli smo se uvjeriti kroz ova tri dana kako se sposobnost davanja koju nam je Krist pokazao, i ciji primjer nasljeduju vjernici, obznanjuje u svijetu tokom povijesti. Potsjetilo nas je kako prve krscanske zajednice nisu djelovale u svijetu sa jedinim ciljem promjenom drustvenih struktura, vec vodene jednom jos vecom silom: onom sto izvire iz Evandelja i koja se obznanjuje prema drugima kao Karitas. Na isti nacin, mogli smo upoznati druge aktivnosti i institucije koje su, vodene istom silom, doprinijele u svakom vremenu dokazivanju da je, na jedan konkretan nacin, Otkupitelj covjeka prisutan u siromahu i u onom koji trpi i da zeli biti prepoznat i ljubljen u svakom ljudskom stvoru.

7.- Karitas je ljubav davanja koja trazi biti odsjaj mocne ljubavi Kristove, te, kazali bi Crkveni Oci, “Lude Ljubavi” koja daje svoj zivot ne trazeci nista za uzvrat. Zbog toga karitas je vrlo superiornija od solidarnosti, ne prestajuci ova biti vrlo vazna vrijednost. Karitas udjeljuje smisao solidarnom cinu i posvecujuci ga, obasipljuci ga karizmama Duha. Karitas omogucava da solidarnost stigne jos vise od potrebe, jos vise od konkretne pomoci. Karitas stvara osobnu vezu, obuzima osobe i preobrazuje ih, ustanovljuje vezu izmedu akcije, osoba, i Boga. U pismu od 5 prosinca (Svjetski dan dobrovoljstva) koje je Njegova Svetost Ivan Pavao II uputio dobrovoljcima cijeloga svijeta mozemo citati ove rijeci:”Preko ljubavi prema Bogu i prema braci, krscanstvo oslobada svu svoju spasiteljsku sposobnost. Karitas pretsavlja najizrazajniji oblik evangelizacije, jer odgovarajuci na tjelesne potrebe, objavljuje ljudima ljubav Bozju, kao pazljivog Oca, uvijek brizna prema svakom”. Ne radi se samo o pokricu konkretnih materijalnih potreba najpotrebnijih osoba, vec pomoci im da dozive na osobni nacin Bozju Ljubav. Preko dobrovoljstva krscanin se obraca u svjedoka Bozje Ljubavi: navijesta je i cini je opipljivom u svakom momentu, u mjeri u kojoj se on sam osjeca zahvacen njome.

8.- Ne trebamo zaboraviti da karitativna akcija uzima mjesto u konkretnom vremenu, u odredenim okolnostima, mogucnostima i drustvenim uvjetima. Potrebno je dakle, skrenuti paznju na opcu situaciju u kojoj se razvija dobrovoljstvo. Unutrar tog opceg okvira zauzima posebno mjesto fenomen globalizacije, koliko po svojoj prirodi toliko po svojim ucincima. Ne zaboravimo da su korijeni Socijalne Doktrine Crkve, u Enciklici Rerum Novarum Lava XIII, opravdavali produzetak Papinskog Uciteljstva na drustveni ustroj zbog vaznosti novih pitanja koja su promjene u drustvenom uredenju prouzrocene tim “novim stvarima” predocavale krscanskoj zajednici. S obzirom na globalizaciju, Crkveno Uciteljstvo, kako se naglasilo i na Kongresu, naglasuje tri osnovna nacela: priznavanje dostojanstva ljudske osobe, solidarnost koja se rada iz ljudskog bratstva – ciji pocetni uzrok jest da je svaki covjek stvoren na Bozju sliku i priliku – i subsidiarnost.

9.- Krscanski dobrovoljac doprinosi i treba i dalje doprinositi stvaranju istinske globalne kulture solidarnosti. Potrebno je, kako je rekao Ivan Pavao II u govoru Kofi Annanu u Ujedinjenim Narodima, “isplesti solidarnoscu mreze uzajamnih odnosa izmedu ekonomskog, politickog i drustvenog, koje proces globalizacije u sadasnjosti tezi povecati.” Zajedno s ovim od prvobitne je vaznosti promidzba medunarodnih nadleznih ustanova kontrole i nadzira, za nastojanje usmjerivanja ekonomske, politicke i drustvene globalizacije prema poboljsanju zivotnih uvjeta svih ljudi zemlje, s posebnom paznjom prema najslabijima. Izrazito opredjeljenje za siromahe treba biti obznanjeno takoder i u medunarodnim ustanovama.

10.- Dobrovoljci cine opipljivom veliku sposobnost pozitivnog utjecaja dobra, obznanjuje kako je Ljubav Bozja prisutna na zemlji preko velikog broja vjernika koji, noseni u dubini svoga bica snagom Ljubavi, posvecuju sve svoje snage i zivot drugima. Svi znamo da ce mir, to dobro tako zeljeno u trenucima napetosti koju prozivljava svijet, biti moguc u mjeri u kojoj svo covjecansto znadne otkriti svoj prvobitni poziv da bude samo jedna obitelj, u kojoj ce ljudsko dostojanstvo biti priznano svakom covjeku bez obzira na rasu, spol, razinu dusevnog ili tjelesnog razvoja te iznad svakog ekonomskog, politickog ili ideoloskog interesa. UCAM Murcia, 23. veljace 2002.